optimusveterinaria.com

Psihoterapija je jedna od uobičajenih metoda liječenja koja se koristi za liječenje raznih psihijatrijskih problema, poput teškog stresa, depresije i anksioznih poremećaja. Psihoterapija se obično radi individualno, ali ponekad se može raditi i u grupama.

Psihoterapija je jedan od najčešćih koraka liječenja koje poduzimaju psihijatri i psiholozi kako bi se nosili s emocionalnim poremećajima ili psihološkim problemima koje osjećaju pacijenti.

Osim toga, psihoterapija se također može provoditi kako bi se prevladali problemi u ponašanju, kao što su napadi bijesa, strah od javnog govora (glosofobija) i ovisnost o ponašanju ili ovisnosti o određenim stvarima, kao što su droge, alkohol, kockanje, pornografija.

Psiholozi ili psihijatri će kroz psihoterapiju usmjeravati i osposobljavati pacijente da nauče prepoznati stanja, osjećaje i misli koji uzrokuju pritužbe i pomoći pacijentima da formiraju pozitivno ponašanje prema problemima.

Stoga se od pacijenata očekuje da se mogu kontrolirati i bolje reagirati na teške situacije.

Stanja koja zahtijevaju psihoterapiju

Mnoge netočne pretpostavke ili stigma da ljudi koji se podvrgavaju psihoterapiji kod psihologa ili psihijatra ukazuju na to da osoba ima psihički poremećaj ili da je luda. Zapravo nije tako.

Psihoterapija je namijenjena svakome tko shvati da ima psihičke probleme ili je pod visokim rizikom od psihičkih poremećaja te namjerava potražiti pomoć za prevladavanje tih problema.

Slijede neke od pritužbi ili psihijatrijskih problema koje je potrebno liječiti psihoterapijom:

• Osjećati se krajnje beznadno ili tužno nekoliko mjeseci, na primjer zbog depresije.
• Pretjerana tjeskoba, strah ili zabrinutost koja uzrokuje poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti ili posla.
• Ekstremno raspoloženje ili promjene raspoloženja, kao što je iznenadno uzbuđenje ili jako tužno bez ikakvog razloga.
• Počinje pokazivati ​​negativna ponašanja, kao što su razdražljivost, zlouporaba tvari ili droga, alkoholizam ili prejedanje.
• Imati ideje ili misli o samoubojstvu ili povrijediti druge.
• Imati halucinacije.
• Poteškoće u izražavanju svojih osjećaja ili osjećaj da nitko drugi ne može razumjeti vaše osjećaje ili probleme.
• Imati opsesije ili navike koje je teško prekinuti, kao što je prečesto čišćenje i pospremanje kuće, stalno pranje ruku i odlazak naprijed-natrag u kuhinju kako bi više puta provjerio plinski štednjak.
• Teško postiže osjećaj zadovoljstva, udobnosti ili zadovoljstva tijekom aktivnosti u kojima je prethodno uživao (anhedonija)

Gore navedene pritužbe mogu se pojaviti kada osoba doživi psihički stres ili traumatičan događaj, na primjer nakon razvoda, umro je član obitelji ili bliski prijatelj, nedavno je izgubio posao ili je nedavno bio žrtva katastrofe ili nasilja, uključujući seksualno uznemiravanje.

Osim traumatskih događaja, neki od gore navedenih simptoma mogu biti uzrokovani i određenim mentalnim poremećajima, kao što su poremećaj disocijativnog identiteta (višestruke osobnosti), depresija, poremećaji osobnosti, bipolarni poremećaj, PTSP, anksiozni poremećaji i shizofrenija.

Vrste psihoterapije

Postoje mnoge metode i tehnike psihoterapije koje provode psiholozi ili psihijatri. Vrsta terapije koja će se primjenjivati ​​općenito se prilagođava bolesnikovom stanju i pacijentovom odgovoru na psihoterapiju.

Neke vrste psihoterapije koje se često rade uključuju:

1. Kognitivno bihevioralna terapija

Kognitivna bihevioralna terapija ima za cilj procijeniti misaone obrasce, emocije i ponašanja koja su izvor problema u životu pacijenta. Nakon toga, liječnik ili psiholog će osposobiti pacijenta da na pozitivan način odgovori na izvor problema.

Na primjer, ako je pacijent koristio droge ili alkoholna pića kako bi se nosio sa stresom, tada će se uz ovu psihoterapiju pacijent osposobiti da na stres reagira pozitivnijim aktivnostima, kao što su vježbanje ili meditacija.

2. Psihoanalitička i psihodinamska terapija

Ova vrsta psihoterapije navest će pacijenta da zaviri dublje u svoju podsvijest. Pacijenti će biti pozvani da istraže različite događaje ili probleme koji su bili skriveni i nesvjesni.

Na taj način pacijent može razumjeti značenje svakog događaja koji doživi. Ovo novo razumijevanje pomoći će pacijentima u donošenju odluka i rješavanju raznih problema.

3. Interpersonalna terapija

Ova vrsta psihoterapije navest će pacijenta da procijeni i razumije kako se pacijent odnosi prema drugim ljudima, kao što su obitelj, supružnik, prijatelji ili suradnici. Ova terapija pomoći će pacijentima da postanu osjetljiviji u interakciji ili rješavanju sukoba s drugima.

4. Obiteljska terapija

Ova terapija se provodi uključivanjem članova obitelji bolesnika, osobito ako pacijent ima psihičke probleme vezane uz obiteljske probleme. Cilj je da se problemi s kojima se pacijent susreće zajedno prevladati i popraviti narušeni odnos između pacijenta i obitelji.

5. Hipnoterapija

Hipnoterapija je psihoterapijska tehnika koja koristi hipnozu kako bi pomogla pacijentima da bolje kontroliraju svoje ponašanje, emocije ili misaone obrasce.

Ova psihoterapijska metoda se često radi kako bi se pacijenti opustili, smanjio stres, ublažio bol, kako bi se pomoglo pacijentima da prestanu sa svojim lošim navikama, poput pušenja ili prejedanja.

Za liječenje psihijatrijskih problema, psihoterapija se često kombinira s upotrebom lijekova, kao što su antidepresivi, antipsihotici, sredstva za ublažavanje anksioznosti i stabilizatori raspoloženja.stabilizator raspoloženja), ovisno o dijagnozi bolesti ili psihijatrijskih problema koje pacijent trpi.

Osim toga, rezultati psihoterapije bit će različiti za svakog pojedinca. Određene vrste psihoterapije mogu biti prikladne za jednog pacijenta, ali ne moraju biti učinkovite za druge pacijente. Stoga se preporuča konzultirati se s psihologom kako bi se odredila odgovarajuća terapija za vaše stanje.