optimusveterinaria.com

Granični poremećaj osobnosti (BPD) ili granični poremećaj osobnosti je mentalni poremećaji jesi li ozbiljanšto utječe na to kako se oboljeli osjeća i razmišlja. Ovo stanje karakteriziraju raspoloženja i slika o sebi koja se stalno mijenja i koju je teško kontrolirati, kao i impulzivno ponašanje.

Netko tko ima poremećaj osobnosti ima drugačiji način razmišljanja, perspektivu i osjećaje u usporedbi s ljudima općenito. Ovo stanje često također uzrokuje probleme u svakodnevnom životu i odnosima s drugim ljudima.

Oko 1-4% ljudi u svijetu ima BPD. Ovaj se poremećaj općenito javlja u kasnoj adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi i češći je kod žena.

Razlog BPD (Granični poremećaj osobnosti)

Točan uzrok granični poremećaj osobnosti ne može se jasno identificirati. Međutim, smatra se da sljedeći čimbenici pokreću BPD:

• Okoliš

  Smatra se da brojni negativni okolišni uvjeti igraju ulogu u nastanku ovog poremećaja osobnosti. Primjeri uključuju zlostavljanje ili zlostavljanje u djetinjstvu i gubitak ili napuštanje roditelja. Osim toga, loša komunikacija unutar obitelji također može povećati rizik od razvoja BPD-a.

• Genetika

  Prema nekim studijama, poremećaji osobnosti mogu se prenijeti genetski ili s roditelja na djecu. Dakle, netko tko ima člana obitelji s graničnim poremećajem osobnosti je u većem riziku od razvoja ovog stanja.

• Abnormalnosti u mozgu

  Na temelju istraživanja, osobe s BPD-om imaju abnormalnosti u strukturi i funkciji mozga, posebno u područjima koja reguliraju ponašanje i emocije. Osobe s BPD-om također se sumnjiče da imaju abnormalnosti u funkciji moždanih kemikalija koje imaju ulogu u reguliranju emocija.

Gore navedeni čimbenici doista mogu povećati rizik od BPD-a. Međutim, to ne znači da će netko tko ima ove čimbenike rizika sigurno doživjeti BPD. Razlog je što BPD također nije nemoguć za nekoga tko nema nijedan od gore navedenih čimbenika rizika.

Simptomi BPD-a (Granični poremećaj osobnosti)

Granični poremećaj osobnosti može utjecati na odnose s drugim ljudima, sliku o sebi, osjećaje, ponašanje i način razmišljanja oboljelih. Simptomi se obično pojavljuju u adolescenciji prema odrasloj dobi i traju u odrasloj dobi. Ovi simptomi mogu biti blagi do teški.

Simptomi BPD-a mogu se podijeliti u četiri dijela, koji se sastoje od:

Mood ili nestabilno raspoloženje

Bolesnici s BPD-om mogu doživjeti promjene u osjećajima (promjene raspoloženja) koji drastično utječe na sebe, svoju okolinu ili ljude oko sebe bez ikakvog razloga. Promijeniti raspoloženje To se može dogoditi od pozitivnih do negativnih osjećaja ili obrnuto.

Kada doživljavaju negativno raspoloženje, osobe s BPD-om mogu doživjeti osjećaj ljutnje, praznine, tuge, bezvrijednosti, srama, panike ili straha i duboke usamljenosti.

Oštećeni obrasci mišljenja i percepcije

BPD može uzrokovati da oboljeli pomisle da su loši, krivi ili beznačajni. Ova misao može doći i otići, čineći oboljelog izbezumljenom i pokušavajući pronaći opravdanje ili obranu ljudima oko sebe kako bi bili sigurni da nije loš.

Oboljeli također mogu doživjeti halucinacije, na primjer čuti glasove izvan sebe koji ih traže da se povrijede. Osim toga, oboljeli mogu imati čvrsta uvjerenja o nečemu što zapravo nema smisla (zablude), kao što je uvjerenje da ih proganjaju ubojice.

Impulzivno ponašanje

Ovo ponašanje je vjerojatno samoozljeđivanje ili će biti nepromišljeno i neodgovorno. Primjeri uključuju samoozljeđivanje, pokušaj samoubojstva, rizičan seks, prekomjerno opijanje ili kockanje bez razmišljanja o riziku od gubitka.

Intenzivna veza,ali nestabilan

BPD može izazvati strah kod oboljelih da će ih drugi ignorirati. Međutim, ponekad se ljudi s BPD-om također mogu osjećati nelagodno ili neugodno ako im je netko previše blizak ili im posvećuje previše pažnje. To može oštetiti odnose koje osobe s BPD-om imaju s drugim ljudima.

Ne doživljavaju sve osobe s BPD-om sve gore navedene simptome. Neki imaju samo nekoliko simptoma. Ozbiljnost, koliko se često javlja i koliko dugo simptomi traju za svakog pacijenta također mogu varirati.

Općenito, simptomi BPD-a će se povući sami od sebe kako bolesnik stari. Simptomi će se obično smanjiti kada pacijent uđe u dob od 40 godina.

Kada ići liječniku

Potražite hitnu liječničku pomoć ili se posavjetujte s psihijatrom ako imate misli ili razmišljanja o samoozljeđivanju ili čak samoubojstvu.

Provjerite sa svojim liječnikom ako mislite da imate gore navedene simptome BPD-a. Rano otkrivanje može spriječiti dugoročne učinke koji mogu proizaći iz ovog stanja.

Ako primijetite da član obitelji ili rođak ima simptome BPD-a, preporuča se razgovarati s njima i odvesti ih liječniku.

Imajte na umu da uvjeravanje osoba s BPD-om treba biti sporo i bez prisile. Ako se u tom procesu osjećate pod pritiskom ili stresom, preporučljivo je konzultirati stručnjaka, poput psihologa.

Dijagnoza BPD (Granični poremećaj osobnosti)

Dijagnoza granični poremećaj osobnosti (BPD) liječnik je započeo sesijom pitanja i odgovora o pritužbama i osjećajima koje je pacijent doživljavao. Osim toga, liječnik će također pitati o povijesti bolesti pacijenta i obitelji, uključujući povijest mentalnih poremećaja.

Kako bi saznao psihičko stanje pacijenta, liječnik može zatražiti od pacijenta da ispuni upitnik. Ako je potrebno, liječnik također može obaviti fizički pregled i laboratorijske pretrage kako bi potvrdio dijagnozu.

Dijagnoza se obično postavlja samo u odraslih, a ne u djece ili adolescenata. To je zato što se simptomi BPD-a u djece ili adolescenata općenito postupno poboljšavaju sami od sebe zajedno s razvojem njihove emocionalne inteligencije.

Liječenje BPD(Granični poremećaj osobnosti)

Nakon dijagnosticiranja BPD-a, pacijent bi trebao podijeliti rezultate dijagnoze s obitelji, prijateljima ili osobama od povjerenja. Na taj način pacijent može riješiti probleme u odnosima koji se mogu pojaviti kao posljedica njegovog ponašanja.

Kada ljudi oko pacijenta dobiju objašnjenje, oni mogu bolje razumjeti stanje pacijenta i mogu podržati pacijenta da se oporavi. To može učiniti liječenje učinkovitijim.

Liječenje granični poremećaj osobnosti ima za cilj pomoći pacijentima da znaju kako upravljati svojim simptomima i upravljati njima. Ne samo to, liječenje također ima za cilj prevladati druge mentalne poremećaje koji često prate BPD, kao što su depresija i zlouporaba droga.

Liječenje BPD-a može se provoditi psihoterapijom i lijekovima. Međutim, u težim slučajevima može biti potrebna hospitalizacija.

Psihoterapija

Postoji nekoliko vrsta psihoterapije koje se mogu koristiti za liječenje BPD-a, a to su:

1. Dijalektička bihevioralna terapija (DBT)

Ova terapija se provodi kroz dijalog s ciljem da pacijent može kontrolirati emocije, prihvatiti pritisak i poboljšati odnose s drugima. DBT se može raditi pojedinačno ili u konzultacijskoj grupi.

2. Terapija zasnovana na mentalizaciji (MBT)

Ova terapija se usredotočuje na metodu razmišljanja prije reagiranja. MBT pomaže pacijentima s BPD-om u procjeni vlastitih osjećaja i misli te stvara pozitivnu perspektivu trenutne situacije. Ova terapija također pomaže pacijentima da razumiju osjećaje drugih i posljedice njihovih postupaka na osjećaje drugih.

MBT se obično radi dugoročno, što je oko 18 mjeseci. Terapija počinje hospitalizacijom kako bi pacijent mogao imati individualne dnevne seanse kod psihijatra. Nakon određenog vremena, terapija se može nastaviti ambulantno.

3. Terapija usmjerena na shemu

Ova terapija pomaže pacijentima s BPD-om da shvate svoje nezadovoljene potrebe, koje na kraju dovode do negativnog načina života. Terapija će se usredotočiti na zadovoljavanje ovih potreba kroz zdravije načine za izgradnju pozitivnog načina života.

Kao i kod DBT terapije, shema-fokusirana terapija može se raditi pojedinačno ili u grupama.

4. Psihoterapija usmjerena na prijenos

Psihoterapija usmjerena na prijenos (TFP) ili psihodinamska terapija pomaže pacijentima razumjeti svoje emocije i poteškoće u razvoju odnosa s drugim ljudima (interpersonalnih). TFP se provodi poticanjem odnosa između pacijenta i terapeuta. Rezultati coachinga se tada mogu primijeniti na trenutnu situaciju.

5. Dobro psihijatrijski menadžment

Ova terapija ima za cilj povećati pacijentovo razumijevanje emocionalnih problema koji se javljaju uzimajući u obzir osjećaje drugih. Terapija se može kombinirati s primjenom lijekova, grupnom ili individualnom terapijom te obiteljskim savjetovanjem.

6. KORACI

KORACI ilitrening sustava za emocionalnu predvidljivost i rješavanje problemaje grupna terapija koja se može provoditi s članovima obitelji, prijateljima, partnerima ili skrbnicima. Ova terapija općenito traje 20 tjedana, a obično se koristi kao pomoćna terapija uz drugu psihoterapiju.

Droga

Upotreba lijekova nije za liječenje BPD-a, već za smanjenje simptoma ili komplikacija koje se mogu pojaviti, kao što su depresija i anksiozni poremećaji. Lijekovi koji se koriste zahtijevaju liječnički recept. Ovi lijekovi uključuju:

• Antidepresivi
• Antipsihotik
• Lijek za balansiranje raspoloženja

Bolničko liječenje

U ozbiljnijim stanjima, kao što je osjećaj depresije zbog sklonosti ozljeđivanju ili čak pokušaju samoubojstva, pacijenti s BPD-om moraju se liječiti u bolnici. Liječenje će biti prilagođeno pacijentovom stanju i simptomima.

Oporavak BPD-a vjerojatno će potrajati dugo, a terapija može trajati mjesecima do godinama. Savjetovanje s psihijatrom s iskustvom u liječenju BPD-a može pomoći pacijentima da razviju svoju osobnost u boljem smjeru.

Komplikacije BPD (Granični poremećaj osobnosti)

Ako ne dobijete pravi tretman, granični poremećaj osobnosti (BPD) je u opasnosti od narušavanja različitih aspekata života oboljele osobe, kao što su odnosi prožeti sukobima koji rezultiraju teškim stresom, gubitkom posla, neplaniranom trudnoćom ili spolno prenosivim bolestima te smrću zbog samoubojstva.

Ne samo to, osobe s BPD-om također su izložene riziku od drugih mentalnih poremećaja, kao što su:

• Depresija
• Zlouporaba alkohola ili droga
• Poremećaji anksioznosti
• Bipolarni poremećaj
• Poremećaji u prehrani
• PTSP
• ADHD

Prevencija BPD (Granični poremećaj osobnosti)

granični poremećaj ličnosti (BPD) ne može se u potpunosti spriječiti. Međutim, rizik se može smanjiti poduzimanjem sljedećih mjera:

• Stvaranje skladnog obiteljskog okruženja, posebno za djecu
• Redovito pitajte stanje djeteta ili nove stvari koje je doživjelo, ne čekajući da prvo ispriča priču
• Potražite podršku od drugih kada su obiteljski uvjeti nestabilni
• Razgovarajte s voljenom osobom ili psihijatrom kada doživite uznemiravanje, maltretiranje ili fizičko nasilje

Osim toga, pregled što je prije moguće kada se pojave simptomi također se može obaviti kako bi se spriječilo pogoršanje stanja.